Deo zbornika Principi razvoja softvera
Arhitektura softvera
Arhitektura softvera predstavlja osnovnu strukturu softverskog sistema, uključujući komponente, njihove odnose i interakcije, kao i principe i smernice za buduću izgradnju i razvoj. Cilj arhitekture je da osigura da softver ispunjava zahteve korisnika, da bude skalabilan, održiv i prilagodljiv za buduće promene.
Arhitektura softvera je ključ za projektovanje održivih i visokokvalitetnih rešenja. Često se poredi sa građevinskom arhitekturom, gde je temeljni dizajn presudan za izgradnju kompleksnih struktura.
Zašto je arhitektura bitna?
Dobra arhitektura nam omogućuje:
- Efikasnost razvoja: Dobar arhitektonski dizajn omogućava brže i efikasnije razvijanje softvera.
- Skalabilnost i fleksibilnost: Omogućava prilagođavanje promenama u zahtevima korisnika i tehnologijama.
- Smanjenje rizika: Smanjuje rizik od problema u kasnijim fazama razvoja i održavanja.
- Održavanje kvaliteta: Arhitektura osigurava da softver ostane stabilan, siguran i robustan tokom celog životnog ciklusa.
- Usmerenost ka potrebama korisnika: Pomaže da rešenje bude funkcionalno i usklađeno sa očekivanjima korisnika.
Principi
Osnovni principi softverske arhitekture su:
- Odvajanje briga: Podela sistema na komponente sa jasno definisanim odgovornostima.
- Modularnost: Sistemi treba da budu podeljeni na manje, nezavisne module koji mogu biti razvijeni i testirani zasebno.
- Labava povezanost i visoka kohezija (loose coupling and high cohesion): Komponente treba da budu labavo povezane, ali unutar sebe koherentne.
- Ponovna upotrebljivost: Korišćenje već postojećih rešenja, komponenti i obrazaca kako bi se smanjio dupli rad i povećala efikasnost razvoja.
- Skalabilnost: Dizajn mora omogućiti povećanje resursa kako raste broj korisnika ili podataka.
- Održivost: Sistem mora biti lak za održavanje i prilagođavanje novim tehnologijama.
- Bezbednost po dizajnu: Sigurnosni aspekti moraju biti deo arhitektonskog plana od početka.
Ovi principi osiguravaju da arhitektura ne samo da zadovoljava trenutne potrebe, već i omogućava uspešno prilagođavanje budućim izazovima.
Sastojci
Osnovni sastojci softverske arhitekture su:
- Komponente: To su pojedinačni delovi sistema koji obavljaju specifične funkcije. Komponente mogu biti servisne jedinice, moduli, slojevi ili servisi.
- Interfejsi: Definišu kako komponente međusobno komuniciraju. Interfejsi omogućavaju razmenu podataka i usmeravaju protok informacija unutar sistema.
- Podaci: Skladište podataka, kao što su baze podataka ili fajl sistemi, koji podržavaju skladištenje i pristup podacima.
- Ponašanje: Kako komponente komuniciraju i kako obavljaju svoje funkcije u određenom okruženju. To uključuje sve uslove, protokole i operacije u sistemu.
Literatura
- Gabriel Baptista, Francesco Abbruzzese, Software Architecture with C# 12 and .NET 8, 2024.