Deo zbornika Uvod u programiranje kroz C

Imena varijabli u jeziku C

Email Twitter LinkedIn Facebook Google

Napomenimo kako postoje neka ograničenja vezana za imena varijabli i konstanti. Ime se sastoji od slova i znamenki pri čemu prvi znak mora biti slovo. Podcrta (_ - underscore) se uvažava kao slovo što je ponekad korisno jer povećava čitljivost kod varijabli s dugim imenima. Ipak, ne počinjite imena varijabli podcrtom jer rutine iz standardne biblioteke često koriste takva imena. Velika i mala slova se razlikuju, pa x i X nisu isto ime. Praksa je u C-u da se mala slova rabe za imena varijabli, a velika slova za simboličke konstante.

Barem prvih 31 znakova nekog imena jesu bitni znakovi. Za imena funkcija i vanjskih varijabli broj mora biti manji od 31 jer se imena vanjskih varijabli mogu koristiti prevoditelja na strojni jezik (assembler) i učitavača (loader) nad kojima program nema kontrolu. Kod vanjskih imena standard garantira jednoznačnost samo za prvih 6 znakova. Ključne riječi kao što su if, else, int, float, itd. su rezervirane i ne mogu se upotrebljavati kao imena varijabli. One moraju biti pisane malim slovima.

Preporuka je koristiti takva imena iz kojih je vidljiva namjena varijable, a da nisu međusobno slična u tipografskom smislu. Naša je politika koristiti kratka imena za lokalne varijable, posebice za petlje, a duža za vanjske varijable.

Izvor: Brian Kernighan i Dennis Ritchie, Programski jezik C