Deo zbornika Uvod u programiranje kroz C

Strukture u jeziku C

Email Twitter LinkedIn Facebook Google

Struktura je skup jedne ili više varijabli, koje mogu biti različitih tipova, svrstanih zajedno radi lakše manipulacije. Strukture pomažu pri organizaciji kompleksnih podataka, posebno u velikim programima, jer one omogućuju obradu grupe međusobno povezanih varijabli kao jedne cjeline (ovakav oblik podataka se u Pascalu naziva RECORD ili zapis).

Tradicionalan primjer strukture je stvaranje platnog spiska: zaposlenik je opisan skupom atributa tipa imena, adrese, broja socijalnog osiguranja, plaće i sl. Neki od ovih atributa mogu se, također, predstaviti preko struktura ako se sastoje od više komponenti.

Deklaracija i inicijalizacija

Kreirajmo nekoliko struktura koje su pogodne za grafički prikaz. Osnovni objekt je točka, koja ima x i y koordinatu, cijele brojeve. Te dvije komponente dadu se smjestiti u strukturu koja je ovako deklarirana

struct point
{
        int x;
        int y;
};

Ključna riječ struct upoznaje nas s deklaracijom strukture, koja predstavlja listu deklaracija u vitičastoj zagradi. Opciono ime koje je ime strukture prati ključnu riječ (u našem primjeru to je point). Ono imenuje ovu strukturu, te se kasnije dade upotrebiti kao skraćenica za dio deklaracije u vitičastim zagradama. Varijable deklarirane u strukturi nazivamo članovima. Član strukture i obična varijabla (koja nema veze sa strukturom) mogu nositi isto ime bez problema, jer se uvijek mogu razlikovati po kontekstu. Štoviše, ista imena članova mogu se pojaviti u različitim strukturama.

Deklaracija struct definira tip. Iza desne vitičaste zagrade kojom se završava lista članova može doći lista varijabli kao, uostalom, iza svakog drugog tipa. To znači,

struct {
        ...
} x, y, z;

jest sintaksno identično s

int x, y, z;

jer oba izraza deklariraju x, y, z kao varijable zadanog tipa, te stvaraju za njih mjesto. Deklaracija strukture koja nije popraćena listom varijabli ne rezervira mjesto u memoriji nego samo opisuje strukturu. Međutim, ako je deklaracija obavljena, ona se može kasnije uporabiti u definicijama. Primjerice, zadana deklaracija strukture point u gornjem slučaju

struct point pt;

definira varijablu pt koja jest struktura tipa point. Struktura se dade inicijalizirati tako je popraćena listom inicijalizatora u kojoj je svaki od njih konstantan izraz članova strukture

struct point maxpt = {320, 200};

Automatska struktura inicijalizira se i dodjelom ili pozivom funkcije koja vraća strukturu pravog tipa.

Pristup članovima strukture

Članu određene strukture pristupa se slijedećim izrazom

ime_strukture.član

Operatorom . povezujemo ime strukture i ime člana. Da bi se ispisale koordinate točke pt, npr.,

printf("%d, %d", pt.x, pt.y);

ili da bi se izračunala udaljenost od ishodišta do točke pt,

double dist, sqrt(double);
dist = sqrt((double)pt.x * pt.x + (double)pt.y * pt.y);

Ugniježdene strukture

Strukture možemo ugnijezditi. Pravokutnik (rect) možemo predstaviti parom točaka koje označuju dijagonalno suprotne kutove.

struct rect
{
        struct point pt1;
        struct point pt2;
};

Struktura rect ima dvije vlastite strukture point. Ako deklariramo strukturu screen kao

struct rect screen;

tada se izraz

struct.pt1.x

odnosi na x koordinatu, tj., na član pt1 strukture screen.

Izvor: Brian Kernighan i Dennis Ritchie, Programski jezik C