Naredba switch

Switch-case naredba je zapravo kratica za određene vrste if naredbi. Pogledajmo sljedeći niz if naredbi koje se sve odnose na istu veličinu:

if (x == 0) doSomething0();
else if (x == 1) doSomething1();
else if (x == 2) doSomething2();
else if (x == 3) doSomething3();
else if (x == 4) doSomething4();
else doSomethingElse();

Ovaj bi se kod uz pomoć switch-case naredbe mogao zapisati ovako:

switch (x) {
  case 0:
    doSomething0();
    break;
  case 1:
    doSomething1();
    break;
  case 2:
    doSomething2();
    break;
  case 3:
    doSomething3();
    break;
  case 4:
    doSomething4();
    break;
  default:
    doSomethingElse();
}

U ovom primjeru x mora biti varijabla ili izraz koji se izračunava ili pretvara u int bez gubitka informacija. To znači da izraz mora vraćati rezultat tipa int, byte, short ili char. Izraz x uspoređuje se redom s vrijednostima navedenim u svakoj case naredbi dok se ne naiđe na podudarnost. U našem primjeru se x uspoređuje s literalima, ali to također mogu biti varijable ili izrazi. Ako se ni u jednom slučaju ne pronađe podudarnost izvršava se akcija naznačena sa default.

Kad je podudarnost pronađena, izvršava se sve što slijedi do kraja switch bloka ili naredbe break. Uobičajeno je stavljati break naredbu na kraj svakog case bloka, kako bi se izbjegli neočekivani efekti.

Izvor: Elliotte Rusty Harold, Java Lecture Notes, preveo Draško Budin, priredio Damjan Pavlica.