Pametni ugovori

Pametni ugovori (smart contracts) su programi koji se automatski izvršavaju na osnovu postavljenih uslova.

Pametni ugovor predstavlja kod u nekom programskom jeziku koji olakšava razmjenu novca, nekretnina, dionica ili bilo kakvih vrijednosti. Možemo reći da pametni ugovori služe za reguliranje nekog poslovnog odnosa između stranaka među kojima ne postoji uzajamno povjerenje. Takav kod se može zapisati na blockchain i izvršavati na bilo kojem računalu u distribuiranoj mreži. Pametan ugovor se automatski izvršava kada su zadovoljeni specifični uvjeti. Zbog činjenice da je kod pametnog ugovora zapisan na blockchain, izvršavanje se odvija bez ikakve mogućnosti cenzure, stanke, prijevare ili uplitanja treće strane. Možemo reći da blockchain na kojem su pohranjeni pametni ugovori predstavlja distribuirani operacijski sustav.

Imovina ili valuta prenosi se u program. U trenutku izvršavanja programa, on automatski prepoznaje stanje u kojem se sustav nalazi. Također, kada više osoba zatraži trajno ili privremeno vlasništvo nad tim vrijednostima, program određuje kome one trebaju pripasti. Postoji mogućnost da nitko ne zadovoljava uvjete, tada se vrijednosti vraćaju početnom vlasniku. U međuvremenu, neka vrsta dokumenta u kojem je zapisana odluka programa se pohranjuje blockchain, koji mu daje određenu sigurnost i nepromjenljivost.

Proces kreiranja

Slika prikazuje proces kreiranja pametnih ugovora. Koraci su sljedeći:

Moguća razmjena dobara između dva (ili više) partnera zapisuje se kao programerski kod i pohranjuje na blockchain. Partneri ostaju anonimni, no sadržaj pametnog ugovora javno je dostupan svim partnerima u sustavu.
Varijable poput datuma ili određene količine novca potiču izvršavanje ugovora prema pravilima definiranim u kodu.
Ostali korisnici sustava mogu pretražiti blockchain, kako bi razumjeli aktivnosti definirane ugovorom ili provjerili rezultat izvršavanja ugovora.

Primjer: Iznajmljivanje apartmana

Zamislimo da osoba A želi gostovati u apartmanu koji iznajmljuje osoba B. Osoba B može transakcijom upisanom u blockchain platiti svotu potrebnu za iznajmljivanje apartmana. Tako dobiva digitalni račun, koji je sadržan u virtualnom ugovoru između te dvije stranke. Osoba A tada šalje osobi B digitalni ključ, koji će osobi B biti na raspolaganju od dogovorenog datuma. Ako B ne primi ključ na vrijeme, kod koji sadrži pametni ugovor automatski vraća uplaćena sredstva. Ako A prerano pošalje ključ, funkcija unutar programa ga čuva do datuma kada je dogovoreno iznajmljivanje. Zajedno s ključem funkcija čuva i naknadu u kriptovaluti, koju isplaćuje osobi A kada osoba B primi ključ. Kod je zapisan u blockchain, koji održava na tisuće partnera u sustavu, i B ne mora brinuti o tome da će doći do greške ili prijevare. Također, osoba A može biti sigurna da će mu usluga iznajmljivanja biti plaćena ako pošalje ključ.

Ugovor se automatski isključuje nakon dogovorenog vremena, a kod ne može biti mijenjan od strane bilo kojeg sudionika bez znanja drugoga. Svi će sudionici biti istovremeno upozoreni o promjenama.

Drugi slučajevi

Nabrojimo još neke slučajeve u kojima se koriste ili postoji mogućnost da će se u budućnosti koristiti pametni ugovori:

automatizacija sustava glasovanja, gdje blockchain tehnologija može pomoći pri vjerodostojnosti cijelog sustava,
klinička istraživanja provedena od strane više institucija uz zaštitu osobnih podataka ispitanika
praćenje udjela vlasništva i investicija od strane kompanije koja radi na projektu u koji sredstva ulažu strani ulagači,
automatizacija isplate i vraćanja kredita kao i praćenje kamata itd.

U kombinaciji s drugim tehnologija dobivamo još širu uporabu pametnih ugovora. Na primjer, možemo automatizirati osiguranje vozila i omogućiti gotovo trenutnu isplatu osiguravajuće kuće oštećenoj stranci. U slučaju nesreće isplata bi se vršila na temelju podataka prikupljenih od strane senzora koji prate parametre stanja vozila u pametnim automobilima.

Izvor: Domina Hozjan, Blockchain (diplomski rad), Prirodoslovno–matematički fakultet, Zagreb, 2017.