Šta su web servisi?

Web usluge (web services) promatrajte kao mehanizam za izlaganje korisnih podataka koji se mogu preuzimati preko protokola HTTP.

Tokom 1990-ih web se počeo masovno koristiti, pa su novim web aplikacijama pristupali milijuni ljudi širom svijeta. U isto vrijeme, postojalo je mnoštvo zastarjelih aplikacija koje su se mogle koristiti samo unutar jedne tvrtke. Bile su napisane na raznim programskim jezicima i instalirane na brojnim vrstama računala. U takvom okruženju postojala je potreba da se podaci izlože široj publici, što je rezultiralo izradom standardnog sučelja za pristupanje podacima preko weba.

Razlika između tradicionalnih web aplikacija i web usluga je u tome što web servisi pružaju samo podatke i ne zanima ih kako izgleda korisničko sučelje. Na primjer, osiguravajuća kuća može ponuditi informacije o svojim proizvodima ili investicijski fond može izložiti svoje podatke kroz web uslugu koja vraća XML dokumente. Klijenti ne moraju znati da se aplikacija osiguravajuće kuće izvršava na računalu tvrtke Sun Microsystems ili da investicijski fond koristi IBM računala.

Tisuće javno dostupnih web usluga nude različite API-je za uzimanje podataka. Mnoštvo korisnih web servisa pronaći ćete u imeniku Programmable Web, na adresi programmableweb.com/apis/directory. Velika poduzeća također koriste privatne web usluge za svoje potrebe.

SOAP web usluge

Prvi standard za objavljivanje i konzumiranje web usluga bio je Simple Object Access Protocol (SOAP) temeljen na XML-u. Web klijenti bi formirali HTTP zahtjeve i primali odgovore koristeći SOAP sintaksu.

Klijenti su morali znati samo popis usluga koje neka organizacija nudi, imena ponuđenih operacija i adresu krajnje točke (endpoint) na koju se moraju spojiti da bi mogli koristiti uslugu.

Imenik usluga može se objaviti pomoću jezika Web Services Description Language (WSDL) koji je prilično doslovan. Iako su SOAP web usluge doslovne, i dalje se često koriste kao jednostavan način za integraciju sa softverskim proizvodima trećih proizvođača. Neke SOAP usluge su javno dostupne. Na primjer, web stranica www.webservicex.net nudi opise i WSDL lokacije informacija i usluga kao što su vremenske prognoze, provjera adrese u SAD, pretvaranje vrijednosti valuta i cijene dionica. Možete ih integrirati u aplikaciju, ali sami morate osigurati korisničko sučelje koje će ih prikazivati.

RESTful web usluge

REST je kratica za representational state transfer (reprezentativno stanje prijenosa). Web usluge koje se temelje na REST načelima nazivamo RESTful usluge. Za razliku od SOAP-a, REST nije protokol, već način (jednostavniji od SOAP-a) za razvoj web usluga.

Dr. Roy Fielding definirao je REST načela u svojoj doktorskoj tezi:

Svaki resurs na webu ima jedinstven ID.
Koriste se uniformna sučelja: HTTP Get, Post, Put, Delete i tako dalje.
Resurs može imati više reprezentacija (tekst, JSON, XML, PDF i tako dalje).
Zahtjevi su bez stanja – između zahtjeva se ne čuvaju podaci koji se odnose na klijent.
Resursi se mogu povezivati.
Resursi se trebaju moći spremati u cache memoriju.
REST aplikacija se može izraditi u slojevima

Jednostavnije rečeno resurs je svaki objekt kojem možete pristupiti korištenjem hiperveze. Svaki resurs ima uniformni identifikator resursa (URI). Na primjer www.dice.com/yakovsresume identificira jedinstveni resurs s mojim životopisom na lokaciji www.dice.com. Životopis se može čuvati na poslužitelju kao obična datoteka ili se može čuvati u bazi podataka i uzeti preko upita, ali se u svakom slučaju možete predstaviti (poslužiti) u više formata, kao što su PDF, XML ili JSON.

REST resursi moraju podržavati standardne HTTP zahtjeve bez stanja. Ako ste za SOAP koristili proizvoljna imena podržanih operacija (na primjer, getCityByZipCode), za REST koristite standardne HTTP metode kao što su Get, Post, Put i Delete.

Susreo sam se s brojnim web aplikacijama koje su koristile samo HTTP metode, GET za čitanje sadržaja na poslužitelju i POST za ažuriranje sadržaja ili skrivanje HTTP parametara unutar HTTP zaglavlja, ali REST je stroži kad je riječ o tome. U RESTful svijetu trebate koristiti GET za preuzimanje podataka, POST za izradu novih resursa, PUT za ažuriranje i DELETE za uklanjanje resursa.

Svaka od standardnih HTTP metoda ima određene karakteristike:

GET: sigurnost, idempotencija, mogućnost spremanja u cache
PUT: idempotencija
DELETE: ne-idempotencija
POST: Ništa od navedenog

Sigurnost znači da metoda ne mijenja resurs. Mogućnost spremanja u cache memoriju je jasna sama po sebi – klijentska aplikacija može spremiti rezultat u cache memoriju. Idempotencija znači da, bez obzira na to koliko puta pozovete metodu, rezultat će uvijek biti isti.

Klijent i poslužitelj mogu slati i primati aplikacijske podatke u različitim formatima. Najpopularniji format koji se koristi u web aplikacijama je JSON.

Izvor: Yakov Fain, Programiranje Java (probno poglavlje), Zagreb 2015.