Deo zbornika Uvod u programiranje kroz C

Trajanje varijabli u jeziku C

Svakoj varijabli prevodilac pridružuje određeni memorijski prostor. Vijek trajanja varijable je vrijeme za koje joj je pridružena njena memorijska lokacija, dakle ukupno vrijeme njene egzistencije.

Prema vijeku trajanja varijable dijelimo na automatske i statičke.

Automatske varijable

Svaka varijabla kreirana unutar nekog bloka, koja nije deklarisana s ključnom riječi static, je automatska. Automatske varijable se kreiraju na ulasku u blok u kome su deklarisane i uništavaju na izlasku iz bloka. Memorija koju je automatska varijabla zauzimala oslobađa se za druge varijable. Na primjer:

void f(double x)
{
    double y = 2.71;
    static double z = 3.14;
}

varijable x i y su automatske dok z nije, jer je deklarisana s ključnom riječi static.

Kod automatske varijable inicijalizacija se vrši pri svakom novom ulazu u blok u kome je definisana. Tako će varijabla y biti ponovo kreirana pri svakom novom pozivu funkcije f(). Za razliku od statičke, inicijalizaciju automatske varijable moguće je izvršiti i izrazom koji nije konstantan, kao u ovom slučaju:

void f(double x, int n)
{
    double y = n * x;
}

Statičke varijable

Statičke varijable alociraju se i inicijaliziraju na početku izvršenja programa, a uništavaju na završetku. Vijek trajanja statičke varijable je cijelo vrijeme izvršavanja programa. Prostor za statičke varijable alocira se u dijelu memorije različitom od dijela u kojem se alociraju automatske varijable (što je standardno programski stog).

Svaka varijabla definisana izvan svih funkcija je statička. Varijabla deklarisana u nekom bloku (npr. funkciji) s identifikatorom static je takoder statička. Ukoliko statička varijabla nije inicijalizirana eksplicitno, prevodilac će je inicijalizirati nulom. Statičke je varijable moguće inicijalizirati samo konstantnim izrazima, tako da sljedeći kod nije ispravan:

int f(int j)
{
    static int i=j;
}

Statička lokalna varijabla je lokalna varijabla deklarisana s identifikatorom static. Ona postoji za cijelo vrijeme izvršavanja programa, ali se može dohvatiti samo iz bloka u kojem je definisana. Statička varijabla inicijalizira se samo jednom, i to pri prvom ulazu u blok. Pogledajmo kako se to svojstvo koristi u jednom primjeru.

Primer

#include <stdio.h>

void foo() {
    int a = 10;             /* svaki put se inicijalizuje (resetuje) */
    static int sa = 10;     /* inicijalizuje se samo jednom */
    a = a + 5;
    sa = sa + 5;
    printf("a = %d, sa = %d\n", a, sa);
}

int main() {
    int i;
    for (i = 0; i < 10; i++) {
        foo();
    }
}

Upozorenje. Ključna riječ static ispred varijable definisane izvan svih blokova ne označava statičku varijablu već reducira njen doseg.

Izvor: M. Jurak, Programski jezik C, predavanja 2003/04.